Zavod za migracije Švedske je objavio zvaničnu listu traženih profesija u toj razvijenoj skandinavskoj zemlji kako bi privukao u zemlju kvalitetan i obrazovan ljudski kadar u narednom periodu.
Na listi profesija za kojima postoji velika potražnja u Švedskoj, a koji su objavljeni na internet stranici Zavoda za migracije, nalaze se, između ostalih, profesije kao što su babice, elektroinžinjeri i elektrotehničari, kuhari, limari, medicinske sestre, moleri, pekari, poslastičari, vodoinstalateri i stomatolozi.
Među traženim zanimanjima nalaze se i apotekari, geometri, građevinski inžinjeri i tehničari, instruktori vožnje, komercijalisti, ljekari, mehaničari kamiona, nastavnici i učitelji u osnovnim školama, pedagozi za osobe sa posebnim potrebama, psiholozi, radnici na izgradnji željeznica i puteva, rudari, stakloresci...
U Švedskoj se traže i profesije kao što su pedagozi za slobodne aktivnosti, savjetnici za profesionalno i studijsko usmjerenje i zubni higijeničari.
Ukoliko poslodavac u Švedskoj pozove kandidata na razgovor za posao za jedno od traženih zanimanja, zahtjev za radnu dozvolu može se podnijeti iz Švedske umjesto da se kandidat vraća u domovinu kako bi podnio zahtjev.
Više informacija o traženim zanimanjima moguće je naći na internet stranici Zavoda za migracije (Migrationsverket).
Prema podacima konsultantske firme Ernst&Young, prosječna bruto plaća u Švedskoj je 32.769 eura godišnje, odnosno 2.730 eura mjesečno.
Švedska je u svijetu poznata kao razvijena izvozno-orijentisana ekonomija. Drvna industrija, hidroelektrane i proizvodnja željezne rude čine bazne resurse ekonomije ove zemlje orijentisane prema vanjskoj trgovini. Glavne industrijske grane u Švedskoj su proizvodnja motornih vozila, telekomunikacije, farmacija, industrijski strojevi, precizna oprema, hemijske robe, kućanski aparati, šumarstvo i proizvodnja željeza i čelika.
Ranijih godina tradicionalni modernizirani oblik poljoprivredne privrede zapošljavao je više od polovice domaće radne snage, dok danas Švedska u najvećoj mjeri razvija inžinjering, rudarstvo, proizvodnju čelika i slične industrije, koje su konkurentne na međunarodnoj ekonomskoj sceni.
Švedska ima vrlo konkurentnu ekonomiju sa širokim socijalnim programima, koji se financiraju kroz relativno visoke poreze na dobit koji osiguravaju da se prihodi distribuiraju svim slojevima društva. Taj model se inače naziva švedski ili nordijski model.
Među traženim zanimanjima nalaze se i apotekari, geometri, građevinski inžinjeri i tehničari, instruktori vožnje, komercijalisti, ljekari, mehaničari kamiona, nastavnici i učitelji u osnovnim školama, pedagozi za osobe sa posebnim potrebama, psiholozi, radnici na izgradnji željeznica i puteva, rudari, stakloresci...
U Švedskoj se traže i profesije kao što su pedagozi za slobodne aktivnosti, savjetnici za profesionalno i studijsko usmjerenje i zubni higijeničari.
Ukoliko poslodavac u Švedskoj pozove kandidata na razgovor za posao za jedno od traženih zanimanja, zahtjev za radnu dozvolu može se podnijeti iz Švedske umjesto da se kandidat vraća u domovinu kako bi podnio zahtjev.
Više informacija o traženim zanimanjima moguće je naći na internet stranici Zavoda za migracije (Migrationsverket).
Prema podacima konsultantske firme Ernst&Young, prosječna bruto plaća u Švedskoj je 32.769 eura godišnje, odnosno 2.730 eura mjesečno.
Švedska je u svijetu poznata kao razvijena izvozno-orijentisana ekonomija. Drvna industrija, hidroelektrane i proizvodnja željezne rude čine bazne resurse ekonomije ove zemlje orijentisane prema vanjskoj trgovini. Glavne industrijske grane u Švedskoj su proizvodnja motornih vozila, telekomunikacije, farmacija, industrijski strojevi, precizna oprema, hemijske robe, kućanski aparati, šumarstvo i proizvodnja željeza i čelika.
Ranijih godina tradicionalni modernizirani oblik poljoprivredne privrede zapošljavao je više od polovice domaće radne snage, dok danas Švedska u najvećoj mjeri razvija inžinjering, rudarstvo, proizvodnju čelika i slične industrije, koje su konkurentne na međunarodnoj ekonomskoj sceni.
Švedska ima vrlo konkurentnu ekonomiju sa širokim socijalnim programima, koji se financiraju kroz relativno visoke poreze na dobit koji osiguravaju da se prihodi distribuiraju svim slojevima društva. Taj model se inače naziva švedski ili nordijski model.
(Anadolija)
