Tu se osim načina treniranja prvenstveno misli i na sam intenzitet vježbanja, a ako kod vježbi snage ovo pitanje nije toliko važno, kod kardija predstavlja osnovu svega. Upravo zbog toga, godinama se postavlja pitanje da li je efikasnije izvoditi kardio vježbe lakšim intenzitetom ali duže vrijeme, ili je ipak bolje vježbati u kratkim ali jakim intervalima?
o da je kilometar uvijek kilometar, te da nije važno idemo li brzo ili sporo jer prebacujemo istu masu iz "tačke A" u "tačku B", naučni je stav koji datira još iz 1963. godine kada je italijanski fiziolog dr. Rodolfo Margaria izračunao sagorijevanje energije vježbača (olimpijaca) koji su trčali na traci računajući količinu kisika koju su potrošili ispunjavajući predviđene zadatke.
Ono što italijanski stručnjak nije uspio otkriti, a što predstavlja i osnovnu razliku između dva načina vježbanja, kasnije je otkriveno u istraživanju Appalachian State univerziteta u Sjevernoj Karolini, SAD. Radilo se o tome da je praćeno funkcionisanje organizma vježbača i nakon obavljenih fizičkih aktivnosti, gdje je zaključeno da nakon žestokog 45-minutnog treninga, čak 14 sati kasnije tijelo sagorijeva kalorije kako bi se oporavilo od velikih izazova kojima je bilo izloženo. Ovo dodatno sagorijevanje odnijelo je još čak 190 kalorija što je nešto što ne postoji kod laganih treninga.
Sve to je učinilo jasnim da kraći treninzi visokog intenziteta predstavljaju puno pametniji izbor od dužih i lakših treninga, a istraživač dr. Christopher Scott sa Maine univerziteta ističe kako je "pod utiskom toga da su intermitentne vježbe apsolutno najbolji način topljenja kalorija i smanjenja indeksa tjelesne masti".
Svakako ne treba ni konstantno trenirati u tako žestokom nivou jer se onda izlažemo povredama, pa bi s vremena na vrijeme trebalo obaviti i trening lakšeg intenziteta.
(body.ba)
Nema komentara:
Objavi komentar